Jedna od karakteristika pravnih rizika u novoj energetskoj industriji: velika ovisnost o politici
Usred globalne energetske tranzicije, novi energetski sektor zauzima središnje mjesto zbog svoje ključne uloge u održivom razvoju i smanjenju emisije ugljika. Kako se zalihe tradicionalnih fosilnih goriva postupno troše, a ekološki problemi koji iz toga proizlaze postaju sve ozbiljniji, novi energetski sektor postao je ključni alat za zemlje da optimiziraju svoje energetske strukture i postignu ciljeve ugljične neutralnosti. U tom kontekstu, potpora politikama postala je ključni pokretač razvoja sektora. Mnoge zemlje uvele su političke mjere-kao što su subvencije, porezni poticaji i industrijsko planiranje-kako bi pružile snažnu podršku istraživanju, razvoju i komercijalnoj primjeni novih energetskih tehnologija.
I. Pozadina ovisnosti o politici u novoj energetskoj industriji
1.1 Trenutačni status nove energetske industrije
U kontekstu globalne energetske tranzicije, sektor obnovljive energije postao je ključni pokretač održivog gospodarskog razvoja i postizanja ciljeva ugljične neutralnosti. Posljednjih godina, s tehnološkim napretkom i povećanom potporom politike, udio obnovljive energije u energetskoj mješavini značajno je porastao.
1.2 Uloga političke podrške u pokretanju nove energetske industrije
Uz financijske potpore, snažan poticaj razvoju nove energetske industrije dali su i porezni poticaji. Na primjer, mjere kao što su smanjenje PDV-a, porezne olakšice na dohodak i izuzeća od uvoznih carina za nove energetske tvrtke značajno su smanjile njihove operativne troškove i povećale njihovu profitabilnost i kapacitet ulaganja.
Nadalje, lokalne vlasti uvele su potporne politike, poput razvoja industrijskih parkova i podrške zelenom financiranju, koje su dodatno unaprijedile ekosustav nove energetske industrije [5]. Potpora politici odigrala je nezamjenjivu ulogu u pokretanju tehnološkog napretka, širenju opsega industrije i jačanju tržišne konkurentnosti u novom energetskom sektoru.
II. Utjecaj politike smanjenja subvencija na dobit poduzeća
2.1 Analiza politike smanjenja subvencija
Kako se globalna energetska tranzicija ubrzava, industrija novih energetskih vozila-kao primjer strateške industrije u nastajanju-postupno je postala ključno područje političke podrške za mnoge zemlje. Međutim, tijekom ranih faza industrijskog razvoja, pretjerano oslanjanje na fiskalne subvencije može dovesti do problema kao što su nedovoljni poticaji za inovacije i neučinkovita raspodjela resursa. Kako bi se pozabavila ovim problemom, kineska vlada od 2014. postupno provodi politiku postupnog ukidanja subvencija za nova energetska vozila, s ciljem prelaska industrije s politike-na tržište-vođene. Uvođenje ove politike prvenstveno proizlazi iz dva čimbenika: prvo, NEV tehnologija je postupno sazrijevala, industrijski lanac se kontinuirano poboljšavao, a sektor je stekao određenu razinu tržišne konkurentnosti; drugo, dugoročne-subvencije visoke-vrijednosti pojačale su fiskalne pritiske, a neka su se poduzeća uključila u "subvencionu prijevaru", stvarajući hitnu potrebu za optimizacijom raspodjele resursa kroz prilagodbe politike. Konkretno, politika postupnog{11}}ukidanja subvencija primjenjuje pristup postupnog smanjenja, postavljajući različite standarde subvencija na temelju tehničkih pokazatelja kao što su domet vozila i gustoća energije te jasno definira specifične vremenske rokove. Na primjer, između 2017. i 2020. iznosi subvencija smanjivali su se svake godine, a subvencije su u potpunosti ukinute nakon 2020. Ovaj je proces osmišljen kako bi se poduzećima osiguralo dovoljno prijelaznog razdoblja za prilagodbu promjenama u tržišnom okruženju.
2.2 Izravan utjecaj prestanka-subvencioniranja na dobit poduzeća
Provedba politike postupnog-ukidanja subvencija izravno je dovela do povećanja troškova proizvodnje za nove proizvođače energetskih vozila, što je imalo značajan negativan učinak na njihovu dobit. U ranim fazama provedbe politike, zbog znatnog smanjenja subvencija, tvrtkama je bilo teško kratkoročno premostiti jaz u troškovima tehnološkim napretkom ili ekonomijom razmjera, što je izvršilo značajan pritisak na cijene proizvoda. Nadalje, rastući troškovi oslabili su cjenovnu konkurentnost tvrtki na tržištu, posebno u srednjim-do-niskim-segmentima gdje su potrošači vrlo-osjetljivi na cijene, što je dovelo do usporavanja ili čak pada rasta prodaje. Ovaj mehanizam ne utječe samo na kratkoročnu-profitabilnost poduzeća, već također utječe na njihov tržišni udio. Istraživanja pokazuju da je tijekom prve godine politike postupnog{10}}ukidanja subvencija tržišni udio nekih poduzeća pao za 3% do 5%, dodatno suzivši njihove profitne marže. Posljedično, dvostrukim utjecajem na strukturu troškova i tržišnu konkurentnost, politika postupnog{14}}ukidanja subvencija izravno je izvršila značajan pritisak na prihode poduzeća.
2.3 Neizravan utjecaj faze-ukidanja subvencija na dobit poduzeća
Osim svog izravnog utjecaja, politika postupnog-ukidanja subvencija također je imala dubok učinak na dugoročnu-profitabilnost tvrtki mijenjajući njihove odluke u vezi s ulaganjima u istraživanje i razvoj i proširenjem kapaciteta. S jedne strane, smanjenje subvencija ostavilo je tvrtke suočene s ograničenim protokom novca, što je u određenoj mjeri ograničilo njihova ulaganja u tehnološko istraživanje i razvoj. Na primjer, istraživanje pokazuje da je nakon provedbe politike-postupnog ukidanja subvencija, intenzitet istraživanja i razvoja (omjer troškova istraživanja i razvoja i operativnih prihoda) nekih tvrtki za nova energetska vozila znatno opao, s prosječnim smanjenjem od 2% do 3%. Ovaj trend može oslabiti temeljnu konkurentnost tvrtki, ograničiti njihovu sposobnost da postignu napredak u novim tehnologijama i posljedično utjecati na njihov budući tržišni učinak i potencijal rasta zarade. S druge strane, postupno ukidanje-subvencija također je ograničilo planove tvrtki za proširenje kapaciteta. Zbog povećane neizvjesnosti politike i povećane volatilnosti potražnje na tržištu, tvrtke su postale opreznije u pogledu proširenja opsega proizvodnje, a neki su projekti čak odgođeni ili otkazani. Općenito, utječući na odluke tvrtki o ulaganjima u istraživanje i razvoj i proširenju kapaciteta, politika postupnog{12}}ukidanja subvencija dodatno je pogoršala rizik od nestabilnosti zarade.
Međutim, kako se industrija širi i tehnološka zrelost raste, prilagodbe politike su neizbježne. Konkretno, promjene poput postupnog ukidanja subvencija i izmjena pravila trgovanja ugljikom imaju dubok i izravan utjecaj na profitabilnost novih energetskih poduzeća. Ova karakteristika nove energetske industrije-njezina velika ovisnost o politici-ne samo da testira sposobnost poduzeća da se prilagode, već također utječe na stabilan razvoj cijelog sektora. Stoga provođenje-dubinske studije o mehanizmima putem kojih prilagodbe politike utječu na profitabilnost poduzeća i predlaganje odgovarajućih strategija odgovora ima značajnu teorijsku vrijednost i praktično značenje.
